BLOG
TIG postupak zavarivanja
TIG zavarivanje je stabilan proces lučnog zavarivanja koji koristi netrošnu volframovu elektrodu i inertni plin u luku zavarivanja za stvaranje visokokvalitetnih zavara. Postao je revolucionarni uspjeh tokom 1940-ih kada je prvi put korišten za zavarivanje aluminijskih i magnezijevih legura u avio industriji.
Iako je počelo kao rješenje za proizvodnju aviona, TIG zavarivanje je s vremenom postalo akcelerator u različitim industrijama nudeći neuporedivu kvalitetu. Od tada je napravljeno mnogo napretka i inovacija u tehnologiji i ovaj je proces u mnogim slučajevima postao nezamjenjiv.
Zavarivanje inertnim plinom volframom, također poznato kao plinsko zavarivanje volframom (GTAW), je proces zavarivanja koji spaja komade metala zajedno kroz struju zavarivanja. Inertni plin se dovodi u plamenik za zavarivanje koji protiče duž luka zavarivanja kako bi zaštitio metale od oksidacije i stvaranja malih kružnih praznina. Unutar plamenika za zavarivanje sastavljena je volframova elektroda, koja ima višu tačku taljenja od većine metala.
TIG zavarivanje se ponekad miješa s MIG zavarivanjem. Iako imaju svoje sličnosti, postoje neke ključne razlike koje je potrebno istaknuti.
Razlika između TIG i MIG zavarivanja
Glavna razlika između MIG i TIG procesa zavarivanja je u tome što se za TIG zavarivanje koristi elektroda koja se ne troši i odvojeni materijal za punjenje (opciono). Dok MIG koristi kontinuiranu, potrošnu žičanu elektrodu koja se automatski dovodi do pištolja za zavarivanje.
TIG zavarivanje se najčešće izvodi kod spajanja cijevi i tankih materijala. To je zahvaljujući niskom unosu toplote, koji čuva mikrostrukturu metala.
Kada su u pitanju deblji materijali, prednost ima zavarivanje MIG postupkom.S obzirom na nižu cijenu u odnosu na druge postupke zavarivanja i njegovu sposobnost za velike brzine zavarivanja, mnogi pribjegavaju korištenju MIG zavarivanja za masovnu proizvodnju.
TIG rijetko stvara prskanje i obično zahtijeva samo lagano poliranje kako bi se uklonila promjena boje. Ima prednost u odnosu na MIG zavare kada je u pitanju izgled i stoga je poželjan kada radni komad nije premazan ili lakiran, kao što je često slučaj s aluminijem i nehrđajućim čelikom. To ne znači da MIG zavari ne mogu biti estetski ugodni, ali je prilično uobičajeno da se MIG zavari farbaju.
Ovisno o projektu, upotreba dodatnog metala nije obavezna za TIG zavarivanje. Prilikom dodavanja materijala, TIG zavarivači moraju koristiti obje ruke i istovremeno kontrolirati unos toplote pedalom. Sve to čini TIG zavarivanje daleko izazovnijim procesom od MIG-a, gdje se žica za punjenje automatski dovodi iz plamenika. Većina zavarivača općenito započinju kao MIG operateri, a zatim prelaze kasnije na TIG zavarivanje.
TIG zavarivanje nije samo plug-and-play proces. Primarna razlika koja izdvaja TIG aparat za zavarivanje od ostalih su njegove mnoge podesive karakteristike, kao što su amperaža, količina impulsa, AC/DC izlaz i protok inertnog plina. Uz sve ove prilagodljive funkcije koje su dostupne, proces TIG zavarivanja je prilično svestran.
Prvi korak u procesu TIG zavarivanja je podešavanje aparate na ispravne postavke, kao što su struja i napon. Zatim se preko regulatora mjerača protoka mora postaviti ispravan pritisak za inertni plin u dovodnom spremniku. TIG plamenik također treba modificirati u skladu sa zahtjevima projekta odabirom elektrode ispravnog promjera, TIG stezne spojnice i drugih dijelova. Iznad svega, dajte prednost čistoj zaštitnoj opremi kako biste imali jasan vid tokom zavarivanja.
Nakon što su svi pripremni radovi obavljeni, vrijeme je za zavarivanje metala. Nekoliko stvari treba uzeti u obzir kako bi se osigurao nesmetan tok rada: dužina luka, brzina kretanja, ugao gorionika i druge mjere opreza. TIG zavari mogu izvoditi zavarivanje bez materijala za punjenje, samo topeći osnovne metale, ali možete ga koristiti sa žicom za punjenje ili metalnim zavojnicama ako projekat to zahtijeva.
TIG zavarivanje se primjenjuje u svim industrijskim sektorima, ali je posebno pogodno za visokokvalitetno zavarivanje. Kod ručnog zavarivanja, relativno mali luk idealan je za tanke limove ili kontrolisano prodiranje (u korijenu zavarenih cijevi). Budući da brzina taloženja može biti prilično niska (koristeći zasebnu žicu za punjenje), MMA ili MIG mogu biti poželjniji za deblji materijal i za prolaze punjenja u zavarenim cijevima debelih stijenki.
TIG zavarivanje se također široko primjenjuje u mehaniziranim sistemima, bilo autogeno ili sa žicom za punjenje. Međutim, dostupno je nekoliko ‘off the shelf’ sistema za orbitalno zavarivanje cijevi, koji se koriste u proizvodnji hemijskih postrojenja ili kotlova. Sistemi ne zahtijevaju vještinu manipulisanja, ali operater mora biti dobro obučen. Budući da zavarivač ima manju kontrolu nad ponašanjem luka i bazena zavarivanja, pažnja se mora posvetiti pripremi rubova (mašinski, a ne ručno pripremljeni), postavljanju spojeva i kontroli parametara zavarivanja.
