BLOG
MIG/MAG postupak zavarivanja
MIG zavarivanje je proces elektrolučnog zavarivanja koji spaja dva metala pomoću žičane elektrode. Kako žica formira luk zavarivanja, područje zavarivanja je zaštićeno zaštitnim plinom kako bi se spriječila kontaminacija zavara. Ovaj proces je počeo da dobija globalnu popularnost između kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih kao alat za zavarivanje aluminijuma i drugih uobičajenih metala.
Nekoliko decenija unaprijed i MIG zavarivanje je postalo jedna od najatraktivnijih tehnika zavarivanja zahvaljujući svojoj brzini bez premca dok istovremeno nudi dosljednost i kvalitet. S obzirom na jednostavnost procesa, MIG zavarivanje je odlična polazna tačka za zavarivače koji kasnije mogu preći na druge složenije tehnike zavarivanja.
Zavarivanje metala u inertnom plinu (MIG) je podvrsta elektrolučnog zavarivanja (GMAW). U ovom procesu zavarivanja, osnovni materijali se spajaju uz pomoć struje zavarivanja. Dodatni metal se stalno dovodi kroz pištolj za zavarivanje. Kako električni luk topi žicu, ona se zatim spaja s osnovnim metalima u zavarenom bazenu. Istovremeno, zaštitni plin putuje duž pištolja za zavarivanje kako bi zavar bio zaštićen od atmosferske kontaminacije.
Iako su MIG i TIG procesi prilično slični u nekoliko aspekata, imaju neke ključne razlike. MIG koristi trošnu žičanu elektrodu koja je fuzionirana s osnovnim metalima u zavarenom bazenu, dok TIG koristi nepotrošnu volframovu elektrodu, a upotreba dodatnog metala nije obavezna i dodaje se u zavarivačku bazenu zasebno.
Kako se proces zavarivanja žice tijekom vremena diverzificirao i poboljšao, različiti zaštitni plinovi uzeti su u obzir za različite vrste metala i postupke zavarivanja. Zavarivanje metala aktivnim plinom (MAG) postalo je još jedna opcija uz MIG, jer otvara mogućnosti za različite rezultate zavarivanja i materijale kao što je ugljični čelik.
Razlika između MIG i MAG zavarivanja
Zavarivanje metala u inertnom plinu (MIG) i u aktivnom plinu (MAG) su procesi zavarivanja fuzijom i pripadaju obitelji GMAW. Često se doživljavaju kao jedna tehnika zavarivanja jer je, osim zaštitnog plina, proces zavarivanja potpuno isti. Oba ova procesa izvode se pomoću istog uređaja za zavarivanje.
MIG zavarivanje koristi inertne zaštitne plinove (argon, helij, dušik ili mješavinu ova tri). Ovi inertni plinovi su stabilni tokom zavarivanja, pri čemu ne raspršuju čestice na zavar. MIG se općenito koristi za zavarivanje aluminija, magnezija, bakra, titana i drugih obojenih metala i legura.
MAG zavarivanje koristi aktivne zaštitne plinove ili mješavinu aktivnih i inertnih plinova (CO2, Ar plus od 2 do 5% O2, Ar plus od 5 do 25% CO2 i Ar + CO2 + O2). Dva uobičajena aktivna plina u MAG zavarivanju su kisik i ugljični dioksid. Zbog ekstremne temperature tokom zavarivanja, ovi aktivni plinovi se raspadaju i mijenjaju kemijski sastav šava. Ova vrsta zavarivanja općenito je poželjna za ugljični čelik (osobito blagi čelik) i nehrđajući čelik.
MIG zavarivanje koristi izvor konstantnog napona za stvaranje električnog luka koji spaja osnovni materijal sa žicom koja se kontinuirano dovodi kroz plamenik za zavarivanje. Istovremeno, inertni plin se izvlači iz dovodnog spremnika i struji prema pištolju, omogućavajući zaštitnom plinu da ravnomjerno zaštiti zavareni bazen od nečistoća.
Postoji nekoliko stvari koje je potrebno upoznati prije korištenja MIG aparata za zavarivanje. Evo nekih detalja koje biste svakako željeli provjeriti.
Način prijenosa metala
MIG zavarivanje ima nekoliko različitih načina za prijenos metalne žice u bazen za zavarivanje. Ove varijacije omogućavaju kvalitetno zavarene spojeve ovisno o primjeni, vrsti metala ili završnoj obradi.
- Zavarivanje kratkim spojem (eng. short-circuit welding) – Električni kratki spojevi nastaju kada metalna žica dodiruje zavareni bazen. Da bi se to postiglo, MIG aparati za zavarivanje rade s niskim naponom, držeći veličinu kugle za zavarivanje prilično malom. Ograničenje u korištenju zavarivanja kratkim spojem je njegova nemogućnost zavarivanja debelih materijala.
- Krupnokapljičasti prijenos (eng. Globular transfer) – Struja i naponi zavarivanja su povišeni iznad preporučenih maksimalnih vrijednosti, stvarajući nekontrolirani kratki spoj. Otopljeni metal pada u zavareni bazen i obično ima veći promjer od samog dodavanja žice. Ova agresivna metoda uzrokuje neredovno pomicanje zavara što zauzvrat stvara prskanje. Njegova je upotreba ograničena na ravne i horizontalne zavare, a nedostatak spajanja u zavaru je prilično čest. Krupnokapljičasti ili globularni prijenos uglavnom se koristi kod zavarivanja debljih materijala jer velike kapljice i veliki unos toplote omogućavaju dobro prodiranje. Međutim, visoke temperature dovode do promjena u mikrostrukturi metala i do stvaranja zone utjecaja topline (ZUT).
- Zavarivanje u spreju (eng. Spray welding) – Daljnje povećanje struje i napona zavarivanja će uzrokovati visoku stopu taloženja metala, gotovo slično crijevu za vodu. Ova tehnika je optimalna za spajanje debljih materijala, omogućavajući veće prodiranje sitnih malih kapljica rastaljenog metala. Zavarivanje raspršivanjem nudi jake, estetski lijepe zavare s malo prskanja jer ne dolazi do kratkih spojeva. Visok unos toplote ograničava upotrebu ovog načina rada na tanjim materijalima.
- Pulsni način rada (eng. Pulsed mode) – Ovaj način rada općenito se koristi za zavarivanje nehrđajućeg čelika i aluminija. Kombinira prednosti drugih oblika prijenosa, a minimizira njihove nedostatke. Materijal se prenosi u kontrolisanom obliku kapljica. Impulsi stvaraju zavare bez prskanja, a manji unos toplote omogućava korištenje ove metode na tanjim materijalima.
